Prirodni plodovi ili vitaminske tablete
I nutricionisti i naše majke godinama nam govore kako vitaminske tablete nisu zamjena za povrće. Danas znanstvenici shvaćaju da je to tako. Ispostavilo se, naime, da su plodovi voća i povrća prepuni sastojaka koji dokazano smanjuju rizik od raka. To su fitokemikalije i antioksidansi.
Jesu li te fitokemikalije u srodstvu s vitaminima?
Ne, fitokemikalije nisu ni vitamini ni minerali. One čak nisu niti hranjive tvari u pravom smislu riječi. Phito je latinska riječ za biljku. To su prirodne kemikalije što ih nalazimo samo u biljkama. Njih nije moguće dobiti iz namirnica životinjskog podrijetla. Ono što ove tvari čini tako zanimljivima jesu njihovi mnogobrojni i različiti mehanizmi djelovanja u obrani od raka. Lista tih mehanizama svakim se danom povećava zahvaljujući novim otkrićima.
Koliko je takvih kemikalija dosad otkriveno?
Kad vam kažemo da svaka mrkva i rajčica sadrže na stotine tih sastojaka, imat ćete približnu predodžbu o složenosti ovih otkrića. Ona nam otvaraju potpuno novo područje u razumijevanju prehrane.
Koliko manji rizik od raka može očekivati čovjek koji jede više voća i povrća?
Značajno. Više od dvije stotine velikih znanstvenih studija u proteklih 25 godina potvrđuju kako oni koji jedu biljnu hranu imaju upola manju vjerojatnost obolijevanja od raka od onih koji rijetko rabe te namirnice. Takav se pozitivan učinak odražava i na razvoj srčanih bolesti, šećerne bolesti tipa 2 i nekih drugih bolesti vezanih uz način života.
Je li poznato kako fitokemikalije štite od raka?
Istraživači tvrde da fitokemikalije obično djeluju poput blokatora ili supresora.
-
Blokirajuće tvari djeluju na karcinogene (sastojke koje izazivaju rak). One sprječavaju njihovo djelovanje na tjelesne stanice. Primjerice:
- Indoli iz krstašica (kupus, kelj, cvjetača, brokula) onemogućavaju djelovanje nekih karcinogena time što pojačavaju rad enzima debelog crijeva koji ih deaktiviraju
- Druge fitokemikalije blokiraju sposobnost bakterija da se pričvrste za površinu stanice.
-
Supresorske tvari, ili tvari koje koče, djeluju na tjelesne stanice tako što se bore protiv malignih promjena u njima koje izazivaju slobodni radikali ili karcinogeni.
- One mogu usporiti rast tumora umanjivanjem sposobnosti stanica raka za reprodukciju
- Mogu zakočiti rad određenih enzima koji su stanicama raka potrebni za rast.
Ima li plodova koji sadrže veću količinu tih snažnih boraca protiv raka?
Da, izgleda da ima, iako je taj zaključak najvjerojatnije površan. Naime, on je samo odraz činjenice da su neke namirnice temeljitije proučavane od ostalih.
- Za preveniranje raka debelog crijeva najkorisnije su krstašice.
- Visoki unos voća i mrkve čini se da značajno smanjuje rizik od raka pluća.
- Ustanovljeno je da su osobe koje svakodnevno konzumiraju luk upola manje izložene riziku da obole od raka želuca od onih koje nikad ne jedu taj plod.
- Soja, koja odnedavno blista poput zvijezde na prehrambenom nebu, doista je zlatni rudnik fitokemikalija koje štite od raka. Studije pokazuju da sojini proizvodi smanjuju rizik od raka na mnogim organima, uključujući dojku, debelo crijevo, rektum, pluća i želudac.
Unatoč ovim nalazima, većina znanstvenika smatra da je smanjenje rizika od raka u biti povezano s uzimanjem velike lepeze različitog voća i povrća, a ne konzumiranjem samo određenih odabranih plodova.
Koliko voća i povrća trebamo dnevno konzumirati da bismo bili izloženi takvom učinku?
Većina istraživača slaže se da je to količina od 400 do 600 grama voća i povrća na dan. To je dosta velika količina s obzirom na to da se u nekim djelovima naše zemlje ti plodovi gotovo uopće i ne koriste.
A što su to antioksidansi? U čemu se oni razlikuju od fitokemikalija?
Kao i fitokemikalije, antioksidansi su također kemijski sastojci koje nalazimo u hrani, ali za razliku od prvih, oni nisu ograničeni samo na biljne namirnice. Sam izraz antioksidans opisuje posebnu funkciju koju obavljaju – oni pomažu tijelu da se oslobodi slobodnih radikala, molekula koje mogu oštetiti gene normalnih stanica i time potaknuti proces razvoja raka.
Sva je materija, uključujući i sve stanice našeg organizma, sastavljena od molekula. Sastavni dijelovi molekula su, pak, atomi, u čijim orbitama oko jezgara kruže elektroni. Molekula je stabilna ako je broj njezinih elektrona paran. Neke molekule, međutim, imaju neparan broj elektrona i zbog toga su jako nestabilne. Njih nazivamo slobodnim radikalima. Elektroni iz tih molekula koji nemaju svoj par imaju snažnu potrebu za pronalaženjem "partnera". Slobodni radikali će zgrabiti elektron iz susjedne stabilne molekule koja time postaje oksidirana. Nastaje novi, oksidirani spoj ili slobodni radikal, koji traži novu žrtvu za otmicu elektrona. Posljedična lančana reakcija, u kojoj se oksidacija, i samim time mnoge štete širi s jedne molekule na drugu, traje sve dok nešto ne zaustavi taj proces. Tvari koje imaju sposobnost zaustavljanja takvih lančanih reakcija zovemo antioksidansima..
Možemo li nešto učiniti da u svom organizmu spriječimo stvaranje slobodnih radikala?
Nisu svi slobodni radikali loši. Primjerice, tijelo, između ostalog, uništava otrove pomoću sustava koji se koristi reakcijama oksidacije i slobodnim radikalima. Slobodni radikali su bitni i za djelotvorno uništavanje mikroba pomoću bijelih krvnih stanica u tijelu. Međutim, slobodni radikali mogu biti i izuzetno opasni kada su u tijelu prisutni mimo ovih sustava. Ustanovljena je njihova uloga u nastajanju najmanje pedesetak različitih bolesti. Zamijećeno je kako oni oštećuju DNK i potiču razvoj raka. Budući da sva živa bića proizvode slobodne radikale, ni mi ne možemo izbjeći njihovu prisutnost u našem organizmu. Zbog toga je vrlo važno da ojačamo obranu svojega tijela unosom antioksidansa.
Puno se govori o vitaminima A, C i E kao antioksidansima. Postoje li i drugi?
Da, oni su mnogo brojniji od tih par navedenih vitamina. Primjerice prirodni tjelesni hormon melatonin je vrlo djelotvoran antioksidans. Mnoge fitokemikalije istodobno su i antioksidansi. Međutim, kada već govorimo o antioksidansima, trebamo imati na umu slijedeće činjenice:
- Prevelika doza jednog antioksidansa može umanjiti djelovanje drugoga. Primjerice, velike doze tableta beta-karotena mogu iscrpiti zalihu tijelu potrebnog vitamina E.
- Kad ih unosimo u izoliranom obliku (u tableti, a ne u plodovima) u velikim dozama, neki antioksidansi mogu postati slobodni radikali.
- Vitamin A je u velikim dozama otrovan za tijelo, zato se u plodovima on nalazi u obliku provitamina A (beta-karotena i drugih karotenoida) koje onda sam organizam po potrebi pretvara u vitamin A.
- Tablete ne mogu pružiti jednako dobru zaštitu kao i jedenje hrane. Primjerice, tablete beta-karotena ne sadrže mnoge druge karotenoide koji su tijelu potrebni. Kemijski oblik u kojemu se vitamin E obično nalazi u nadomjesnim tabletama neupotrebljiv je za određene potrebe organizma.
- Učinkovitost antioksidansa najčešće se istražuje na djelovanju hrane, a ne tableta.
- Često mjerodavna tijela za kontrolu lijekova nemaju dozvolu za ispitivanje nadomjesnih tableta jer se one smatraju prehrambenim artiklom. Stoga katkad ne znamo sa sigurnošću toksičnu granicu, nuspojave, djelotvornost ili točan sastava određenog pripravka.
Želite li reći da ne trebamo uzimati nadomjesne tablete?
Ne moramo biti tako isključivi, ali ipak budimo veoma oprezni pri njihovoj uporabi. Ako ih već uzimamo, činimo to u vrlo skromnim dozama. Velika količina dobroga često postaje loše. Osim toga, s obzirom na ponudu tolikih vrsta pripravaka različitog djelovanja, povećano uzimanje jednih na račun drugih može poremetiti ravnotežu rada organizma ili čak onemogućiti djelotvornost još neotkrivenih i neimenovanih važnih sastojaka.
Možda ćemo jednog dana shvatiti kako je gutanje tableta na mjesto uzimanja prirodnih plodova čista ludost koja možda polagano vodi čak i u samoubojstvo. Ali dokle god u čovjeku postoji nestvarna nada da će se jednog dana na tržištu pojaviti čarobna tableta ili napitak koji će rješavati sve moguće probleme, mi ćemo i dalje biti bombardirani bezbrojnim novim ''otkrićima'' različitih preparata.
Ovo je područje "nutricionizma" razmjerno novo i pruža naizgled beskrajne mogućnosti. Međutim, tek će nam budućnost otkriti mnoge nove istine o ovim čudesnim tvarima čiju važnost tek naziremo.
Pripremila: Dr. Roberta Katačić
Dodaj novi komentar.
Trenutno nema komentara
Komentari