Početna Blog Isplati li se jesti meso

Isplati li se jesti meso

Stočarstvo je, s ekološke strane, jedna od najrazornijih industrija na svijetu. Istovremeno je i uzročnik mnogih bolesti. Evo prednosti koje dolaze s prelaskom na biljnu prehranu...

Prava hrana? Zašto citirate te stare slogane?
Možda takva razmišljanja i spadaju u prošlost, ali danas nam još uvijek ide slina na usta od ukusnog pečenja. Ispada da je prava hrana dobar komad teletine ili svinjetine. Tko bi se samo želio odreći tako sočnog zalogaja! Autoritativni glas informira  nas da u 100 grama telećeg  odreska  nema više kolesterola nego u 100 grama piletine.

Ono što se, međutim, često prešućuje jest činjenica da čak i nemasna junetina, premda se po kolesterolu može usporediti s piletinom, sadrži tri do šest puta više opasnih zasićenih masnoća koje podižu razinu kolesterola u krvi. Osim toga, tko jede obrok od 100 grama? Prosječni hamburger ima oko 150 grama mesa, a prosječni odrezak 170 grama.

Ali zar meso nije važan izvor bjelančevina?
Meso je po svojoj prehrambenoj vrijednosti doista izvor obilnih količina bjelančevina, ali ono sa sobom donosi i niz drugih problema. Prije svega, većina ljudi precjenjuje svoju potrebu za bjelančevinama. Preporučena dnevna količina (RDA) bjelančevina iznosi od 45-60 grama. Ali, prosječni stanovnik  naše zemlje pojede dva do tri puta veću količinu. Takav prekomjerni unos bjelančevina stvara probleme bubrezima, potiče razvoj gihta i dovodi do izlučivanja kalcija iz kostiju.

Kod mesa je još veći problem u tome što ono sadrži veliku količinu masnoća (većinom zasićenih) i kolesterola. Znanstvena istraživanja uvelike ukazuju na to da je prehrana bogata masnoćama jedan od glavnih krivaca za današnje bolesti na Zapadu. Ona se sastoji od uporabe proizvoda  životinjskog podrijetla kao što su meso, jaja i mliječni proizvodi. 

Nevolja pri uporabi tih proizvoda nastaje kad ljudskom tijelu, premda je u stanju hraniti se životinjskom hranom, uzmanjka zaštita protiv velikih količina masnoća i kolesterola. Čovjek, naime, za razliku od životinja mesojeda, ne posjeduje enzime koji mogu probaviti kolesterol. U njegovom se krvotoku skupljaju suvišna masnoća i kolesterol te se talože na stjenke krvnih žila. S vremenom one odebljaju i suze se, stvore se naslage i nastaje ateroskleroza. Zbog toga dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka dotoka krvi u vitalne organe. Na taj se način udara temelj mnogim današnjim smrtonosnim  bolestima kao što su koronarna bolest, visoki krvni tlak, moždani udar, šećerna bolest i više vrsta raka.

Ali čovjek oduvijek jede meso. Odakle odjednom svi ti problemi?
Vratimo se u mislima malo u prošlost, na početak 20. stoljeća. Tada nije bilo toliko bolesti vezanih uz aterosklerozu jer ljudi nisu jeli meso dva ili tri puta dnevno kao danas. Oko 70 posto svojih bjelančevina oni su unosili preko biljne hrane. Danas, međutim, prosječan čovjek u razvijenim zemljama dobiva 70 posto bjelančevina iz životinjskih proizvoda zasićenih masnoćama i kolesterolom.

U ono vrijeme su se domaće životinje uzgajale na puno drukčiji način. Kokoši su trčale po dvorištu, a svinje se valjale u kaljuži. Međutim, ta su idilična gospodarstva danas velikim dijelom nadomještena tovilištima. Na najmanjem mogućem prostoru i po najmanju moguću cijenu uzgaja se najveći mogući broj životinja. Većina životinja koje danas jedemo uzgajaju se u tovilištima ili su zatvorene u kavezima, praktički bez ikakve mogućnosti kretanja. Meso tih životinja može sadržavati dvaput više masnoća od mesa domaćih životinja koje se slobodno kreću.

Životinje unose i skladište u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se rabe pri proizvodnji njihove hrane. I biljna je hrana danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih tvari mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti te ubrzao rast. Ostaci tih zagađivača ulaze u  prehrambeni lanac, na čijem je vrhu čovjek!

Onima koji su voljni suočiti se s činjenicama, mnoštvo znanstvene literature jasno dokazuje da je takva prehrana jedan od glavnih krivaca za današnje zdravstvene probleme. Međutim, vijest se ipak polako širi i danas je sve više ljudi koji su svjesni te stvarnosti i zato jedu mnogo manje mesa, jaja, punomasnog mlijeka i maslaca nego prije desetak godina.

Želite li time reći da je bolje izostaviti meso iz prehrane?
Milijarde ljudi na ovom planetu sasvim dobro žive hraneći se samo biljnim bjelančevinama. Evo nekih prednosti takve prehrane.

Zdravstvene prednosti: ljudi koji ne jedu namirnice životinjskog podrijetla:

  • dulje žive
  • manje obolijevaju od srčanih napadaja i moždanih udara
  • imaju manje problema s težinom
  • imaju nižu razinu kolesterol
  • imaju niži krvni tlak
  • manje obolijevaju od šećerne bolesti
  • manje obolijevaju od hemoroida i divertikuloze, i imaju redovitiju stolicu
  • manje obolijevaju od raka dojke, prostate i debelog crijeva
  • imaju jače kosti, a manje osteoporoze
  • manje obolijevaju od bubrežnih i žučnih kamenaca
  • manje obolijevaju od bubrežnih bolesti i gihta

Osim toga, takva je prehrana ukusna i financijski isplativa.

Zaštita okoliša: stočarstvo je, s ekološke strane, jedna od najrazornijih industrija na svijetu. Prijelaz na bezmesnu hranu bi :

  • sačuvao velike količine vode: Za proizvodnju jednog kilograma pšenice potrebno je oko 110 litara vode, dok je za proizvodnju jednog kilograma junetine potrebno 11.000 litara vode, dakle stotinu puta više.
  • zaštitio kišne prašume: Proizvodnja pola kilograma mesa za hamburgere zahtijeva uništenje 5 m2 kišne prašume u Kostariki za uzgoj potrebne životinjske hrane.
  • sačuvao plodno tlo: Svake godine se samo u SAD-u zbog pretjerane ispaše stoke i neodrživih metoda uzgoja životinjske hrane izgubi više od pet milijardi tona površinskog plodnog tla.
  • zaštitio mnoga  stabla: Brojne se šume uništavaju da bi se mogli proizvesti usjevi za životinjsku hranu. Svaka osoba koja prestane jesti meso spašava 0,4 hektara stabala godišnje.
  • sačuvao čistu vodu: Svake godine samo američka tovilišta proizvedu više od jedne milijarde tona stočnog gnoja – što je značajan izvor zagađenja vode.

Povećanje zaliha hrane u svijetu
Oko 85 posto žitarica proizvedenih u Americi odlazi za stočnu hranu. Kad bi se samo u SAD-u  upola smanjila potrošnja mesa, sačuvanom zemljom te ušteđenom vodom, žitaricama i sojinim zrnom mogle bi se prehraniti sve zemlje u razvoju.

To je doista dojmljivo!
Činjenice koje ukazuju na potrebu prestanka uporabe mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla svakog su dana sve brojnije. Nutricionistička istraživanja potvrđuju da je prehrana bazirana na integralnim biljnim namirnicama ne samo dostatna, već i najbolja.

Zdravi ljudi nemaju ugrađeni instinkt ubijanja. Prije će nam poteći slina na usta kada vidimo plod svježe breskve, nego komad sirova mesa. Utješno je znati da je prehrana voćem, povrćem, mahunarkama i žitaricama savršeno prilagođena našim potrebama – anatomski, fiziološki i instinktivno. 

Međutim, nije lako analizirati uvriježene prehrambene navike i priznati da one nisu baš najbolje. Ali najmudriji među nama to će svakako učiniti. Oni će shvatiti da ne mogu pravu hranu dobiti iz klaonica ili tvornica, već će je potražiti u vrtovima i na poljoprivrednim imanjima.

Pripremila: Dr. Roberta Katačić

Komentari