Početna Blog Hrana koja nas ubija

Hrana koja nas ubija

U današnje vrijeme sve veći broj domaćica pribjegava uporabi gotovih jela. Naša je hrana rafinirana, pročišćena, koncentrirana, zaslađena, zasoljena i kemijski obrađena kako bi izazvala jače podražaje okusa. Istodobno je bogatija kalorijama, ali siromašnija prehrambenim vrijednostima. I premda se hranimo da bismo živjeli, ono što jedemo nas ubija.

Može li hrana može prouzročiti bolest?
Statistike su prilično uvjerljive. Početkom prošlog stoljeća svega je oko 10-15% Amerikanaca umiralo od bolesti srca i krvožilnog sustava (s time da je najveći dio tog postotka otpadao na reumatsku bolest srca). Danas, međutim, od kardiovaskularnih bolesti umire preko 45% stanovništva ne samo Amerike, nego i gotovo svih razvijenih zemalja, a radi se uglavnom o posljedicama ateroskleroze poput infarkta srca i moždanog udara. U ono je vrijeme manje od 6% ljudi umiralo od raka, dok ta brojka danas premašuje 25%. Stanje u našoj zemlji vjerno prati razvoj tog žalosnog stanja. Osobito se posljednjih godina uočava nagli porast obolijevanja od različitih vrsta zloćudnih bolesti.

A to nije prirodno! Nije potrebno da umiremo u tolikom broju od srčanih napadaja, moždanih udara, dijabetesa te raka pluća, dojki, prostate i debelog crijeva. Značajno je zapaziti i podatke koji nam kažu da su se kardiovaskularne bolesti počele javljati nakon Prvog svjetskog rata, a naglo su se proširile nakon Drugog svjetskog rata. Tada su si ljudi mogli već priuštiti jelovnik bogat mesnim proizvodima i prehrambena je industrija počela proizvoditi jako rafiniranu hranu pretrpanu kalorijama i lišenu važnih hranjivih sastojaka.

Možda je taj porast slučajan?
Ne vjerujem . Naime, ovaj je problem jedinstven u zapadnom svijetu.  Kod seoskog stanovništva u Kini i Jugoistočnoj Aziji kojemu nije dostupna bogata hrana ima malo slučajeva srčanih napadaja. Isto tako većina stanovništva u ruralnoj Africi, Južnoj i Srednjoj Americi  ne mora se bojati dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Istodobno u Sjevernoj Americi, Australiji, Novom Zelandu i sve više u bogatijim zemljama Europe i Azije, u kojima je uobičajena prehrana bogata masnoćama i kolesterolom, te su bolesti postale prava epidemija.

Krivci za takvo stanje jesu masovna uporaba namirnica siromašnih vlaknima, a prebogatih masnoćama i kolesterolom, koja ubire danak time što opterećuje  vitalno važne krvne žile i remeti značajne metaboličke funkcije u organizmu. Zbog zadebljalih, suženih žila, svake godine u prosjeku sve mlađi ljudi doživljavaju srčani udar; gotovo svaki peti stanovnik Lijepe Naše ima visoki krvni tlak, a tisuće njih ostaju bogalji nakon moždanog udara. Zbog poremećenog metabolizma uzrokovanog neuravnoteženim načinom života, problem pretilosti zahvaća sve šire razmjere, a svakodnevno se dijagnosticiraju novi dijabetičari.

Kako je došlo do ovih prehrambenih promjena?
Ukoliko razmislimo o prehrambenim navikama naših baka i djedova, složit ćemo se da su se one uglavnom sastojale od hrane uzgojene u vlastitom  vrtu i na obližnjim poljima, uz poneku namirnicu nabavljenu u maloj trgovini. Meso, koje se jelo najčešće samo za blagdane, dobivali su od životinja koje su uzgajali u dvorištu i od stoke s pašnjaka. Danas, stoka koja se uz pomoć antibiotika i hormona  rasta uzgaja u tovilištima, nema mogućnost kretanja. Samim time životinje su veće i od njih se dobivaju sočniji odresci koji sadrže gotovo dvostruko više masnoća od mesa stoke uzgajane na pašnjacima. Međutim, ovaj napredak skupo plaćamo.

Naši stari nisu birali između tisuća prekrasno upakiranih i dobro reklamiranih namirnica koje se nama nude na policama supermarketa. Specijalizirani restorani brzih gotovih jela i drugi proizvođači  "fast fooda" nisu ih izazivali s gotovo svakog uličnog ugla.

Okosnica njihove prehrane bile su žitarice poput pšenice, ječma, zobi i raži koje su rasle u izobilju. Obitelji su jele za svojim stolom svježe skuhanu hranu i debele kriške domaćeg pečenog kruha. Uživali su u vrućoj žitnoj kaši, kukuruznom kruhu i pogačicama. Hranili su se rižom, tjesteninom i kukuruzom, zatim grahom, krumpirom, povrćem i voćem. Preko ovih zdravih namirnica bogatim vlaknima naši su stari unosili preko 50 posto potrebnih kalorija za dotični dan.

Ali vremena i ukusi dramatično su se promijenili, i to ne samo u našoj zemlji, već u cijelom razvijenom svijetu. Žitna kaša skuhana od cjelovitog zrna zamijenjena je hladnim, prezaslađenim pahuljicama. Današnji uobičajeni ručak sastoji se od hamburgera,  bogato začinjene salate i gaziranog napitka. Takva se jela često kupuju na nekom štandu brze hrane ili smrznutom obliku u kartonskoj kutiji iz hladnjače trgovačkog centra. Između obroka piju se gazirani sokovi, jedu se prženi krumpirići, grickalice i slatkiši. Kalorije iz hranjivih namirnice s mnogo vlakana ne tvore više niti četvrtinu dnevnog unosa, dok smo unošenje masnoća i šećera povećali u nekim slučajevima i do 250 posto.

To je zastrašujuće! Što se tu može učiniti?
Ključno rješenje leži u edukaciji. Kada ljudi shvate kako namirnice rafiniranjem gube veliki postotak svojih hranjivih sastojaka i vlakana, te da one preradom postaju bogatije kalorijama i nezdravije zbog prisutnosti dodanih kemijskih aditiva, veoma su često spremni izvršiti promjene u svojim navikama. 

Moderan čovjek je sve svjesniji činjenice da meso i mliječne proizvode treba konzumirati  oprezno i štedljivo. Premda te namirnice imaju značajnu prehrambenu vrijednost, većina ih je prebogata masnoćama, kolesterolom, bjelančevinama i kalorijama; prepuna je hormona i pesticida te vrlo siromašna  dragocjenim vlaknima. Zbog toga se u novije vrijeme sve više napušta prijašnja zaokupljenost proizvodima životinjskog podrijetla i prerađenom hranom. Umjesto toga ljudi se hrane složenim ugljikohidratima iz integralnih, nerafiniranih biljnih namirnica koje su bogate biljnim vlaknima. Od 1970. u nekim je razvijenim zemljama (poput Finske i Norveške) planski smanjena potrošnja mesa, punomasnog mlijeka i jaja  a samim time  smanjio se i broj srčanih napadaja i moždanih udara.

Pojedinci su sve svjesniji takve stvarnosti, a znanost je svestrano potvrđuje. Put k boljem zdravlju i dužem životu zaobilazi štandove brze hrane, tovilišta i trgovine pune prerađene, osiromašene hrane. Umjesto toga, vodi nas natrag k vrtovima i obradivim površinama naše zemlje – k svježem voću, hrskavom povrću i zrnju zlatnog žita.

Pripremila: Dr. Roberta Katačić

Komentari