Gorka strana šećera

Stoljećima su pčele bile jedina stvorenja koja su znala kako iz biljke izvući slatki nektar i koncentrirati ga u polutekući oblik šećera, odnosno u med. Pred samo dvije stotine godina kristalizirana pločica šećera je bila veoma skupa i rijetka poslastica. Ljudi su je koristili samo po preporuci liječnika. No, danas je, zahvaljujući rasprostranjenom uzgajanju šećerne trske i šećerne repice, taj, nekada rijedak proizvod, postao relativno jeftina ugodnost obilno korištena u domaćinstvima.

Potrošnja šećera se još uvijek svakodnevno povećava širom svijeta. U Aziji i Europi, u Africi i na pacifičkom otočju šećer se koristi u ogromnim količinama. Porast industrije šećera se ogleda i u statističkim podacima za Sjedinjene Američke Države kroz posljednjih 100 godina. Potrošnja šećera je tamo porasla sa nekih 4 kg godišnje po osobi na 54 kg.

Uz povećanu potrošnju meda, ječmenog slada i ostalih zaslađivača, taj prosjek je još uvijek u porastu ... i iznosi 58,5 kg po osobi godišnje. Ako to pretvorimo u dnevnu količinu, onda svaki čovjek, svaka žena i svako dijete pojedu 35 žličica šećera dnevno. To i nije tako malo, zar ne?

Čovjek može reći: "Zar ne jedemo šećer i kroz voće i povrće?" Da, to je točno...ali u tom prirodnom obliku molekule šećera nisu izolirane, već su u plodu pomiješane s vlaknima, vitaminima i mineralima. Kada se koristi u tom prirodnom okruženju, šećer je ukusan i zdrav sastojak mnogih nerafiniranih namirnica. Nevolja počinje kroz proces rafiniranja. Naime, dok se šećer vadi iz trske ili repice, bjelančevine, masnoće, vitamini, minerali i vlakna se odvajaju u posebnom sirupu zvanom melasa. Ono što preostaje nije ništa drugo do svjetlucajući, čisti, kristalizirani šećer!

Nutricionisti šećer u ovom obliku nazivaju "praznim kalorijama", a čisti šećer upravo i jest samo to. Osiromašen je, odnosno oduzeti su mu svi hranjivi sastojci uz koje je originalno bio pakiran. Ukoliko trošite šećer u ovakvom obliku, vaše tijelo mora uzimati potrebne vitamine i minerale za njegovu probavu iz svojih rezervi. A kada se te rezerve iscrpe, mogu se razviti avitaminoze i razne druge bolesti, poput zubnog karijesa.

Kako rafinirani šećer kvari zube? Istraživanja ukazuju na nekoliko različitih procesa.

1. Kao prvo, stvaranjem bakterijskih kolonija, odnosno plakova na površinama zuba. Radi se o bakteriji streptokokus mutans, koja se hrani saharozom tj. šećerom, stvarajući organsku kiselinu koja uništava prvo caklinu, a nakon toga i dentin u zubu.
2. Šećer također može izravno napasti obrambeni sustav zuba. U normalnom stanju, kroz sitne kanaliće u zubima kola obrambena tekućina iz šupljine zubne pulpe, kroz dentin sve do cakline.  Hormon iz zaušne žlijezde slinovnice aktivira drugi hormon u hipotalamusu u mozgu, koji poput termostata regulira protok te tekućine unutar zuba. Dr. Steinnman i dr. Leonora sa Sveučilišta Loma Linda otkrili su da pretjeran unos šećera dovodi do poremećaja hormonalne kontrole protoka tekućine kroz dentin. U trenutku kada je blokiran taj obrambeni mehanizam, zubi postaju osjetljiviji na napad bakterija.

No, gorki utjecaj šećera ne osjeća se samo u ustima. Kada se čovjek osjeća iscrpljeno, umorno i slabo, najčešće na brzinu poseže za bombonom i šalicom kave ili za čokoladicom i CocaColom. To je u svakom slučaju veoma loše rješenje. Na taj se način rafinirani šećer iz tih proizvoda naglo upija u krv i gušterača brzo odgovara lučenjem inzulina i to često prevelikim količinama odjednom. Inzulin omogućuje ulaz šećera iz krvi u stanice. Dok se taj inzulin još izlučuje, nestaje šećera u krvi i probavnim organima, jer je bio u rafiniranom obliku i brzo se iskoristio. Prije nego što ste se okrenuli, ponovno se osjećate slomljeno zbog hipoglikemije, odnosno stanja kada razina šećera pada ispod normale. Obrokom bogatim šećerom se, dakle, rješava slabost za veoma kratko vrijeme i uskoro se problem ponavlja.

Uz to, pretjerani unos kalorija kroz šećer dovodi i do pretilosti što vremenom može prouzrokovati šećernu bolest - dijabetes. Šećer utječe i na imunološki sistem. Normalno se u našem tijelu nalazi ogroman broj fagocita - posebne vrste bijelih krvnih tjelešaca, koji djeluju poput stražara protiv infekcije. Postoje dokazi da se njihova funkcija uništavanja bakterija uvelike smanjuje kod povećane koncentracije šećera u krvi.

Postoji još jedan problem vezan uz šećer. Šećerom bogate slastice, koje koristimo između obroka, obično su pripremljene uz veliku količinu masnoća. A šećer, u prisutnosti zasićenih masnoća, podiže kolesterol u krvi, što povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Mnogi ljudi nisu svjesni skrivenog šećera koji se nalazi u velikom broju namirnica koje se danas koriste u prehrani. Čude se kada im se kaže da je njihova upotreba šećera daleko iznad poželjne. Šećera zapravo ima u gotovo svim namirnicama: u voću iz limenke, u ukiseljenom povrću, u umaku od rajčice, u muslijima, u voćnom jogurtu, pa čak i u lijekovima, a da ne govorimo o samim slatkišima. Mnogi roditelji ne shvaćaju koliko šećera daju svojoj djeci.

Uzmimo kao primjer četveročlanu obitelj: otac ima 90 kg, majka 57, Lara 34, a Ivica 18. S obzirom na tjelesnu težinu, ocu treba dnevni unos od 3000 kalorija, majci treba 2000 kalorija, Lari 1800, a Ivici 1500. Budući da su djeca fizički veoma aktivna, njima treba više energije po kilogramu težine. Tijekom glavnog jela roditelji jedu više od djece. Ali, kada dođe na red desert, roditelji su jako darežljivi i velikodušno djeci prepuštaju veće komade kolača, naročito ako su bila dobra. Ona pojedu voćnu pitu i sladoled od 500 kalorija, a gotovo polovina tih kalorija nastaju iz rafiniranog šećera kojeg u tim slasticama ima čak 14 žličica. Time što je pojeo porciju deserta za odrasle, Ivica je čak trećinu svojih dnevnih potreba za energijom dobio u obliku praznih kalorija. Na taj je način njegova prehrana veoma nekvalitetna i neuravnotežena, pošto više nema dovoljno mjesta za ostale neophodne sastojke.

Kao što smo kroz ovaj kratki pregled mogli vidjeti, šećer na žalost ima i svoje skriveno naličje. S jedne strane on je zaista neophodan za život, veoma je jeftin i svima pristupačan izvor energije. Njime dobivamo posebno ukusna i privlačna jela. No, prečesto se šećer koristi u pretjeranim količinama. I upravo u tome leži uzrok gorke strane šećera. Ona je povezana s kvarenjem zuba, s hipoglikemijom, s pretilošću i dijabetesom, sa smanjenjem imuniteta, te s povećanjem kolesterola u krvi što povećava rizik obolijevanja od koronarne bolesti i od moždanog udara, te sa još mnogim drugim neugodnim i opasnim stanjima i bolestima koje nismo spomenuli.

I zato, kada sljedeći puta poželite pitu ili kolač prepun šećera, nadvladajte tu želju svojim razumom! Ostavite ove slastice po strani i počastite se ukusnim voćem, jer… šećer ima i svoju gorku stranu!

Pripremila: Dr. Roberta Katačić